Gost novog intervjua za Kripto Dnevnik je Ivica Milarić docent na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, koji pomaže budućim dizajnerima igara da se suoče sa problematikom, pronađu rješenja. Osim toga, Ivica radi na programima edukacije, učestvuje u komercijalnim i umetničkim projektima iz domena industrije zabave, objavljuje digitalne knjige i vodi svoj YouTube kanal.

• Možete li nam reći nešto više o svom profesionalnom putu? Kako ste se našli u industriji video igara i šta vas je motiviralo da postanete docent na Akademiji umjetnosti?
Put do Akademije umetnosti u Novom Sadu je za mene bio dosta šarenolik. Inicijalno sam obrazovan u polju psihologije, tako da sam od 2009. godine diplomirani psiholog. Međutim, budući da je već tada bilo jasno da će klasični poslovi u domenu psihologije biti retki, tokom apsolventskog perioda sam završio specijalističke novinarske studije pri Novosadskoj novinarskoj školi. Zbog toga sam odmah posle fakulteta radio u medijskim kućama, a zatim dve godine u bolničkom sistemu Republike Srbije. Glavni trenutak za današnju profesionalnu putanju došao je 2014. godine, kada sam dobio priliku da radim u Mad Head Games, kompaniji za razvoj video igara, kao narativni dizajner video igara. Tu mi je iskustvo pisanja fikcije i proze, čime sam se bavio od srednje škole, inicijalno puno pomoglo. Od tada, radio sam na raznim projektima razvoja igara, uglavnom kao dizajner, što mi je pomoglo da 2020. godine dobijem priliku da radim na Akademiji umetnosti.
• Koji su po vašem mišljenju najveći izazovi sa kojima se susreću budući dizajneri igara danas? Kako ih pripremate da se suoče s tim izazovima?
Svaka profesija donosi veliki broj izazova, a razvoj video igara je relativno nova industrija, što stvari čini još kompleksnijim. Po meni, najveći izazov je sposobnost fleksibilnost trenutnih i završenih studenata, koja mora da se spoji sa konkretnim i primenjivim znanjima. Biti fleksibilan a opet koristan timu i projektu je zahtevno, ali po meni danas neizostavno za sve koji ulaze u ovo polje.

• Koje ključne vještine i znanja nastojite prenijeti svojim studentima? Kako se vaš nastavni plan i program razvija kako bi pratio brze promjene u industriji video igara?
Što se mene tiče, moj posao jeste da pomognem studentima da razviju mentalni prostor gde će moći da prave nove alate za sopstvenu budućnost. Ja ne znam šta će industrija video igara zahtevati od njih za pet, 10 ili 15 godina, ali voleo bih da svi imaju svoje mehanizme i iskustvo da mogu da korsite da sebi stvore te nove i trenutno nepoznate alate.
• Na koji način tehnološki napredak, poput razvoja VR (virtualne stvarnosti) i AR (proširene stvarnosti), utiče na način na koji podučavate dizajn video igara?
Sva tehnologija po malo pomera osnovne principe razvoja video igara. U srži, mnogi koncepti koji važe danas važili su i pre 30 godina, a tajna uspešnog bavljenja razvojem jeste razumevanje trendova kao dugoročnih pomeranja. Na površini, priča VR tehnolgoije kao “samo što nije” postala uspešna važi već bar 15 godina. AR, sa druge strane, je već imao svoje killer app sa Pokemon Go, pa danas igre kao što su Elden Ring ili Helldivers 2 opet ni malo ne razmišljaju o primeni takvih tehnologija. Sva tech rešenja su površina, a ispod nje su motori uspeha ili neuspeha.
• Kako pomažete studentima da razviju svoje kreativne ideje u praktične projekte? Možete li podijeliti primer nekog uspješnog studentskog projekta?
Naš zadatak je da studentima pomognemo u svakoj tački predpordukcije, produkcije i postprodukcije sa kontaktima, savetima ili povratnom informacijom. Trenutno se razvija puno veoma obećavajućih video igara na našem smeru, a do sada bih kao uspehe spomenuo Fridge Organizing (https://play.google.com/store/apps/details?id=com.labrats.fridgeorganizing&hl=en) sa preko pet miliona preuzimanja na Google Play i malu indie hit horror igru The Tape (https://aleksamanja.itch.io/the-tape). Obe su nastale od strane studenata Dizajna video igara.
• Na koji način surađujete sa industrijom video igara, imate li profesionalnog iskustva u izradi igara?
Akademija umetnosti je povezana sa industrijom kako u Novom Sadu, kao isto u Srbiji, regionu pa i šire. Isto važi za nas predavače, koji takođe nastavljamo da radimo za industriju. Tu mogu da se stvaraju kontakti, koji potom rastu i saradnju ili čak zaposlenje. Takođe, tu ja i alumni zajednica. Ove godine smo imali situaciju da je završena studentkinja Dizajna video igara zaposlila dvoje studenata treće godine u njenoj kompaniji.
• Kako vidite budućnost dizajna video igara? Koji trendovi i tehnologije mislite da će oblikovati industriju u narednih deset godina?
Iskreno, nemam blagu predstavu! Verujem da je u bliskoj budućnosti prostor UGC (user-generated content) jako bitan, kao i da će više gaming metaverse prostora (Roblox, Fortnite, Minecraft, Sandbox, itd) da se bore za investicije i razvoj. Pobednik u toj trci će imati priliku da drastično utiče na razvoj video igara u periodu kasnij 2020tih i ranih 2030tih.
• Kako gledate na uvođenje umjetne inteligencije u skoro svaku fazu našeg poslovanja i djelovanja?
Trenutno, AI i ML modeli su prosto samo alata koji daje razne mogućnosti. Međutim, kao što pokret Ludita iz 19. veka pokazuje, ljudi često mogu da imaju ozbiljne probleme sa raznim alatima. Naš zadatak je da razumemo alat i da možemo da ga koristimo, a da takođe budemo svesni potencijalnih problema koje donosi. Mislim da je trenutni problem mnogih da niti razumeju šta je AI niti znaju da ga korsite. Slična situacija je bila sa blockchain tehnologijama pre 10tak godina. Ja sam imao sreće da tada uđem u isto polje, naučim dosta o njemu i zaobiđem sve plitke i neinformisane stavove koji su tada vladali. To se pokazalo kao vrlo dobra odluka, pa sam sa sličnim pristupom prišao i AI/ML prostoru pre nekoliko godina.
• Koji bi bio vaš glavni savjet studentima koji žele da započnu karijeru u dizajnu video igara? Šta bi trebali da rade, a šta da izbjegavaju kako bi bili uspješni?
Glavne stvari za rad u razvoju video igara u bilo kom domenu, edukativnom, poslovnom, ili umetničkom, jestu po meni autentična zainteresovanost za video igre i spremnost da se aktivno i dugoročno radi na tom interesovanju. Ko god to ima, bez obzira na talenat, inteligenciju ili bilo šta treće, može da uspe.